1. kolo XC lige Stara Drava 2012

Slatina, nedjelja, 11.ožujka 2012. Rani popodnevni sati, dva auta i četiri bicikla kreću put Donjeg Miholjca. „Obnovljenom“ Podravskom magistralom ( punom rupčaga), dođosmo: Anita, Valentin, Jelena, Željko i ja ( Kruno ) na 1. kolo XC lige Stara Drava 2012.

Pozdravili smo se sa prijaznim i susretljivim domaćinima, prijavili za utrku. Žene voze jedan krug, a mi možemo birati, dva ili tri. Odlučujemo se za tri kruga. Prijavljeno je petnaestak vozača, različite kategorije, te dvije žene, naše. Miholjčani nabrijani, od seniora do juniora, a mi pomalo zbunjeni, čekamo start. Stiže i naša podrška, gospođa Snježana i Helena.

Željko ne vozi jer je on naš službeni fortograf. Aparati škljocaju, a onda jedna zajednička fotka „za pamćenje“, društva iz Slatine.

Vrijeme prohladno i vjetrovito, ali suho. Staza prava nepoznanica. Pomalo nas je i strah.

Start. Dečki iz Maraton Teama su odjurili naprijed, a mi polako za njima. Preko nasipa u šumarak, vozi se između drveća  s  puno zavoja. Pa kratki „hupseri“, gore, dolje, lijevo, desno… pa ispočetka. Staza uska, nema obilaženja. Onda izlazak na nasip uz mogući obilazak, pa opet spust u šumu … Staza je zanimljiva i moram priznati veoma zahtjevna i teška za onog tko prvi put vozi.

Valentin je bio nekih pedesetak metara ispred, naše žene – naše uzdanice – pedesetak metara iza mene. I sve bi bilo dobro, da nisam previdio ( naočale!?) jedno naglo sketanje u lijevi zavoj, te umjesto prema cilju, ja odoh u grad…I dok sam se vratio „na pravi put“ izgubio sam nekih deset – petnaest minuta. No, nema veze. Hrabro nastavih dalje, ponesen gromoglasnim navijanjem Snježane, Helene i Željka. Trebali ste čuti to „Ajmooo Slatina!“

– Miholjčani su umrli od zavisti.

Uzdanice naše – žene, završivši svoj prvi krug, završile su i utrku: 1. Anita, 2. Jelena

( u foto finišu ). Bravo, osvjetlale ste obraz BK Slatina.

Drugi krug je već bilo bolje, zapamtio sam gdje su pojedine „cake“, tako da je poslije išlo dobro. Na „onom“ skretanju nekim čudom pojavile su se strelice ( jesu li bile prvi krug(?) nije ni važno ), tako da sam uspješno završio drugi krug i krenuo u treći.

Treći krug je bio pravi užitak, zapamtio sam stazu i vozio između drveća i kroz zavoje, „kao veliki“, ili se to meni samo činilo?! No, kako bilo da bilo, taj treći krug je bila prava uživancija.

Naravno, kad sam došao na cilj, čekalo se još samo mene. Oni dečki sa početka priče iz Maraton Teama bili su već kod kuće. No moji vjerni navijači  ( i službeni sudac –  a, što ću mu ja ) bili su tu i strpljivo me čekali. Hvala Vam što ste se smrzavali.

Cilj „ekspedicije“ postignut:

– Anita i Jelena, prvo i drugo mjesto ( Jeeeeeee !)

– Valentin i Kruno, izvezli tri kruga ( Jeeeeeee !)

– Snježana, Helena i Željko, uspješno fotografirali i navijali (Jeeee!)

Hvala i domaćinima BK Maraton Team iz Donjeg Miholjca, što su nam omogućili ovaj jedinstveni doživljaj.

Strpali smo bicikle na auto i potegli put Slatine. Podravskom magistralom, drndujući se, prati nas povremeno kišica. Izmjenjujući utiske, riječ po riječ, evo nas… Naziru se svjetla velegrada.

Fotografije su djelo Snježane i Željka.